MALA ŠKOLA EKOLOGIJE I ZDRAVOG ŽIVOTA
ŠTO PIŠE NA DNU PLASTIČNE AMBALAŽE
Vjerovatno prije deset i više godina niko još nije pomišljao da ćemo običnu vodu piti iz plastične boce. Još danas je to više iz navike nego iz potrebe, jer je voda iz većine vodovoda još uvijek pitka. Ipak, često sebi pijenjem vode iz plastične ambalaže činimo medvjeđu uslugu. Zašto? Radi hemijskog sastava plastike. Na dnu svake ambalaže potražite trokut s brojem u sredini. On govori, koliko je opasna vaša plastika.
1 – PET ( često i PETE ) – Te su boce u većini slučajeva namijenjene jednokratnoj upotrebi. Postoji mogućnost, da ispuštaju teški metal antimon i hemijsku tvar EPA, koja ometa djelovanje hormona. Takve boce mogu ispuštati i kancerogene spojeve.
2 – HDP ( nekad i HDPE ) - Radi se o “dobroj” plastici, za koju postoji najmanja vjerovatnost ispuštanja hemikalija u vodu.
3 – PVC ( nekad i 3V ) - Ova plastika ispušta dvije otrovne hemikalije, a obe ometaju djelovanje hormona u ljudskom tijelu. Usprkos tome, to je još uvijek najčešće upotrebljavana plastika za boce.
4 – LDPE - Plastika, koja ne ispušta hemikalije u vodu. Uprkos tome se ne koristi za izradu plastičnih boca, nego uglavnom za izradu plastičnih vrećica za namirnice.
5 – PP – Još jedna od “dobrih” plastika, obično bijele ili poluprozirne boje. Koristi se za boce u koje se pakuju sirupi, ili čašice za jogurt.
6 – PS - Plastika koja ispušta u vodu kancerogenu tvar STIREN. Najčešće se koristi u čašicama za kafu za jednokratnu upotrebu ili u ambalaži brze prehrane.
7 – PC ( ili bez oznake ) – To je najlošija plastika za prehrambene proizvode, jer izlučuje hemikaliju BPA. Na žalost, koristi se u bočicama za dojenčad, sportskim bocama i posudama za spremanje hrane.
Plastične mase, koje ne otpuštaju hemikalije u vodu su, dakle, 2, 4 i 5, ili s oznakom HDP, HDPE, LDPE, PP. Kod svih drugih radije razmislite o njihovoj upotrebi. Još je uvijek najbolje čuvati vodu u staklenim bocama.
Dolazi vrijeme, kada ćemo na žalost, vodu sve češće nositi sa sobom. Najlošiji je način njeno prenošenje u plastičnoj ambalaži; posebno u onoj s oznakama 1,3,6 ili 7. Voda u takvim bocama je podložna hemijskom ili temperaturnom djelovanju, a kod naknadnog punjenja i bakteriološkom. Poželjne bi bile staklenke, ali su nepraktične, zato preporučujemo aluminijske boce (ne plastične, jer su zbog cijene obično iz najlošije plastike) sa zaštitnom košuljicom koja odvaja sadržaj od aluminija. Za pijenje vode u kancelariji najbolje kupite malu staklenku za ličnunu upotrebu, kojih ima na tržištu, pa tako napravite nešto korisno za svoje zdravlje i okolinu.
Domaća zadaća: U svojim ormarima provjerite u kakvoj je ambalaži u trgovini kupljena “zdrava hrana”! Vjerujte, biti ćete neugodno iznenađeni!
