Pojam
emocionalna inteligencija, koja se sve češće pominje, uglavnom se definiše kao
sposobnost da razumijemo sopstvena i tuđa osjećanja, da ih razlikujemo, kao i
da te informacije koristimo pri razmišljanju i planiranju sopstvenih
aktivnosti.
Emocionalna
inteligencija je sposobnost da osjetimo, razumijemo i uspješno primijenimo moć
emocija kao izvora energije, informacija, kreativnosti, povjerenja i bliskosti
sa ljudima koji nas okružuju na poslu i u privatnom životu.
Stručnjaci
ukazuju da emocionalnu inteligenciju predstavlja sklop više sposobnosti -
sposobnost samorazumijevanja, samokontrole, samouvjerenost i sposobnost
empatije (saosjećanja).
Hauard
Gardner je prvi pomenuo da postoji sedam različitih vrsta inteligencije i da je
emocionalna inteligencija jedna od njih, dok je pojam emocionalne inteligencije
obradio Danijel Goulman u svojoj knjizi "Emocionalna inteligencija".
Profesor
Predrag Nikić, povodom edukacije za zdravstvene radnike pod nazivom
"Emocionalna inteligencija u medicinskoj praksi", kaže da su
zaposleni izgubili oslonac i sigurnost koje su im do skoro nudila preduzeća,
mnoge neuspješne transformacije društvene u privatnu svojinu samo su pojačavali
emocionalnu zebnju i osjećaj nesigurnosti, a tržišna orijentacija zahtijeva
stalnu budnost i borbu za klijente.
Komentarišući
da li emocionalna inteligencija može pomoći u prevazilaženju tog problema,
Nikić je kazao da potrošačka filozofija nameće nove želje i potrebe.
"Zaboravlja
se na funkciju, svrhu i smisao. Nije nam dovoljan jedan mobilni telefon, razlog
za kupovinu novog modela je 'ljepši' izgled", kaže Nikić i dodaje da ćemo,
ako se nesvjesno prepustimo konzumentskoj filozofiji, doživjeti efekat
"šargarepe na dugom štapu".
Prema
Nikićevim riječima, ispunjenje želja ne donosi emocionalno zadovoljenje, jer
uvijek ima još novih, a emocionalna inteligencija može ponuditi odgovore koji
nam mogu pomoći u razumijevanju nas samih ali i života oko nas.
Nikić
objašnjava da emocionalna inteligencija označava sposobnost osvješćenja,
razumijevanja, prihvatanja svojih i osjećanja drugih ljudi, kao i sposobnost
upravljanja emocionalnim odnosima.
On
ukazuje da je veoma važno postati svjestan svih dimenzija svog emocionalnog
života, jer su sve životne relacije, pa i poslovne, prožete emocijama.
Emocionalni odnosi se ostvaruju u porodici, u partnerstvu, u prijateljstvu, u
rođačkim odnosima i na poslu.
"Pred
medicinske radnike se postavlja ozbiljan zahtjev, jer oni treba da budu most
između zahtijeva korisnika i ostalih zaposlenih u medicinskim ustanovama",
ističe Nikić.
On kaže
da emocionalno inteligentni rukovodioci u zdravstvu poznaju potencijale
zaposlenih ali i njihove zahtjeve, potrebe i htijenja i da emocionalno
inteligentni rukovodioci u zdravstvu poštuju, podržavaju i podstiču svoje
zaposlene, jer znaju da je bijes izraz nemoći rukovodioca.
Nikić
podvlači da emocionalna inteligencija pomaže svim akterima u zdravstvenim
organizacijama, a rukovodiocima omogućava efekat "rezonance" ili
"emocionalne indukcije".
"Zaposleni
u zdravstvu emocionalnu inteligenciju vide kao svojevrsnu sposobnost za
sticanje emocionalne sigurnosti i stabilnosti, ona im pruža mogućnost da ublaže
strepnje koje dolaze iz turbulentnog okruženja kao i da radnu sredinu
prepoznaju kao prostor za iskazivanje svojih sposobnosti ali i potreba",
kaže Nikić.
Prema
njegovim riječima, na seminarima koje Centar za proučavanje i primjenu
emocionalne inteligencije sprovodi, uči se da ne postoje pozitivne i negativne
emocije, već prijatne i neprijante emocije.
"Medicinski
radnici uče da prepoznaju svoja osjećanja, da ih razumiju, da prepoznaju
matricu raspoloženja, odnosno uče da emocije prepoznaju kao odgovor na neki
impuls iz okruženja", kaže Nikić. On dodaje da medicinski radnici koji
umiju da propoznaju i iskažu iskrenu zainteresovanost za pacijenta, učiće
korisnike obliku poželjnog ponašanja pa vrlo brzo može uslijediti identičan
odgovor - da i oni nauče da iskazuju emocije.
On smatra
da je emocionalna inteligencija svojevrsna unutrašnja njega i da ne treba
zaboraviti da je spoljašnjost ogledalo naše unutrašnjosti.
U skladu
s tim, kaže Nikić, osim što emocionalna inteligencija pomaže medicinskim
radnicima u podizanju stepena motivacije, ona daje mogućnost svakom pojedincu
da nauči da voli, da poštuje, da se raduje i divi.
On
poručuje da ne treba zaboraviti da osmijeh i prihvatanje ponekada liječe više
od lijekova i da pacijenti od doktora očekuju recept za izlječenje ali i
razumijevanje za različite potrebe i htijenja.
"Ne
možemo očekivati od zdravstenih radnika da će u većoj mjeri brinuti o našem
zdravlju od nas. Stoga osim što svakoj osobi valja preporučiti kratak program
fizičkih vježbi, valja preporučiti i emocionalnu njegu u porodici i
partnerstvu", zaključio je Nikić.
Nezavisne novine
