BRISEL - Političke smjernice za preuređenje EU i izvlačenje iz krize, utvrđene na samitu u Rimu, jasno predočavaju da će nužne promjene trajati najmanje deset godina.
Time se otvara i pitanje hoće li dotad uopšte moći da se otvore vrata za učlanjenje za nove zemlje.
To je i rok u kojem EU tek treba da sagleda da li će i u kojem vidu biti u stanju da u članstvo primi, ili da utvrdi "prelazni status, neko povlašćeno partnerstvo" prije svega za Crnu Goru i Srbiju, koje pregovaraju o članstvu.
Evropski komesar Johanes Han nudi podršku EU za stvaranje jedinstvenog tržišta Zapadnog Balkana koje bi podstaklo ekonomski boljitak i rast regiona, mada još nije jasno kojim bi se mehanizmom to ostvarilo, a bez sumnje bi bilo potrebno više godina da se osjete prvi rezultati.
To bi značilo da zemlje regiona same u najvećoj mjeri moraju da se potrude da preurede infrastrukture, privuku zasad vrlo skromne inostrane investicije i dođu na prag Unije, tek kad njihove privrede po konkurentnosti i društva po demokratskom razvoju dođu do nivoa da unose dodatu vrijednost u Uniju, a ne da uđu kao siromašni rođaci s praznom kasom i nesređenom pravnom državom.
Berlinski proces oporavka regiona zasad je dao malo opipljivih rezultata, saglasni su i diplomate u EU u Briselu.
Španski premijer Marijano Rahoj kaže da EU sprema nešto nalik Maršalovom planu od više desetina milijardi evra za Afriku da bi se otklonili koreni siromaštva i masovne navale, bezbjednosne prijetnje imigranata Uniji.
O nekom takvom planu za Zapadni Balkan, međutim, nema pomena, iako je Zapadni Balkan takođe na udaru imigracije, a bezbjednosno odatle prijete zategnutosti i sukobi, što je i predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker uzbuđeno stavio do znanja američkom potpredsjedniku Majku Pensu.
Zemlje Zapadnog Balkana su od demokratskih zaokreta dobile više milijardi direktne pomoći od institucija i država EU, mada je od EU nametnuti model privatizacije i otvaranja tržišta, u čemu je Srbija bez razloga i nužne zaštite prednjačila, doveo do toga da je tržište regiona bilo veoma povoljno za države EU i došlo je do prelivanja trgovinskog viška od blizu sto milijardi evra u korist članica Unije.
To je značilo i manjak za države regiona, koje su morale da se zadužuju na svjetskom tržištu, pa sad ukupno, uključujući najzaduženiju po stanovniku Hrvatsku, imaju spoljni dug od preko sto milijardi evra.
Da je namjera da se napravi zaokret u razvoju i izgradnji EU veoma uzbudila mnoge članice Unije svedoči i izjava Andreja Plenkovića, premijera Hrvatske, članice EU, ali i zemlje koja je ekonomski i bezbjednosno jednom nogom na Zapadnom Balkanu, da je vlada u Zagrebu ozbiljno zabrinuta zbog plana da se ustanovi "EU u više brzina".
Plenković upozorava da "EU u više brzina", kroz brže objedinjavanje nekih članica oko ekonomskog jačanja zone evra, izgradnje evropske odbrane ili udruživanja snaga u suzbijanju terorizma i imigracije, moglo dovesti do toga da će u EU biti formirane kategorije s jedne strane slabih, a s druge moćnih zemalja koje će suštinski odlučivati "o svima i svačemu".
Zapadni Balkan je već "zapušten i zapostavljen"
Zasad je u strukturama EU tek počelo da se razmatra šta učiniti sa zapadnobalkanskim zemljama koje bi u idućim godinama sprovele sve reforme i zakucale na vrata Unije, prenijeli su izvori EU u Briselu.
Utoliko prije što je u institucijama i diplomatskim kancelarijama članica EU takođe zazvonilo zvono na uzbunu zbog opasnosti da prijeteće zategnutosti u posljednjih godina od EU "zapuštenom regionu" dovedu do sukoba i nestabilnosti koji bi neminovno ugrozili i Uniju.
Ništa, međutim, ne jamči da će razjašnjavanje toga kakav će biti pristup Zapadnom Balkanu, odnosno hoće li se region naći u zapećku, moći da uslijedi u neko dogledno vrijeme.
To je teško zamisliti u času kad nema na vidiku jasnog raspleta oko i dalje samo prigušenog sukoba među članicama Unije o ključnom pitanju da li je moguće ostvariti jedinstvo i reforme za temeljni oporavak EU, budući da neke države misle da je nužno snažnije objedinjavanje, a druge da bi, štaviše, neka ovlašćenja trebalo s institucija EU vratiti na nacionalnu ravan.
Upravo počinju teški pregovori o izlasku Velike Britanije iz članstva EU, koji su uzdrmali same temelje Unije i samo pojačali odbojnost u nemalim dijelovima građana zemalja Unije i političkim snagama prema ulasku novih zemalja u članstvo.
To je još pojačano ozbiljnim sukobom EU i Turske i zahtjevima mnogih političkih sektora i nekih vlada Unije da se prekinu ionako decenijama dugi i bez izgleda na uspjeh pregovori o članstvu s Ankarom.
Hrvatski premijer Plenković je zabrinuto predočio da bi stvaranje moćnog, bogatog kluba ili klubova unutar EU, ako bi ostale članice bile prepuštene same sebi, "samo još ojačalo antievropske pokrete u svim zemljama… a takav scenario nije nikako dobar".
Zapadni Balkan je već "zapušten i zapostavljen", jer je EU u zemljama regiona suštinski davala prednost ekipama na vlasti za koje je smatrala da znače stabilnost, ali malo je bilo podrške alternativama koje bi značile demokratski i ekonomsko-socijalni boljitak, posebno na Kosovu i u BiH.
(b92)
