SITUACIJU u Bugarskoj za Index su prokomentirali poznata kolumnistica, književnica i društvena kroničarka Vedrana Rudan, ugledni politolog Tihomir Cipek s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, politički analitičar Žarko Puhovski te profesor s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Dragan Bagić, doc.
Podsjetimo, nakon nasilnih prosvjeda na ulicama Bugarske zbog visoke cijene struje i niskog standarda, premijer je podnio ostavku...
Rudan: Bugarima je svanulo kad im je ugašeno svjetlo, shvatili su da im jedino zapaljena zemlja može ogrijati dušu
"U Bugarskoj je puklo kad je skočila cijena struje. Bugarima je svanulo kad im je ugašeno svjetlo. Multinacionalke drže čitavu zemlju u kandžama, njihova je vlada samo servis strancima koji su Bugarima oteli sve što su imali, sad im polako zatežu konopac oko tankog vrata. I to sve nakon ulaska u EU, da davljenje bude `demokratsko` i `civilizirano`. Sad je Hrvatima koji jedva čekaju da uđemo u EU, nadam se, jasno što nas tamo čeka", prokomentirala je za Index situaciju u Bugarskoj Vedrana Rudan.
Pitali smo Rudan smatra li ovakve prosvjede i izlazak na ulice dobrim rješenjem? "Naravno. To nije `dobro rješenje`, to je jedino moguće rješenje. Što sirotinja u zemljama poput Bugarske, Grčke, Rumunjske i ostalih sirotinjskih EU zemalja može izgubiti? Nemaju krov nad glavom, hrane, budućnosti. Shvatili su da im jedino zapaljena zemlja može ogrijati dušu. Od tople duše se ne živi, ali u modernom kapitalizmu život malog čovjeka pretvoren je u pakao pa je stoga bolje jedan dan živjeti kao lav nego stotinu godina kao ovca. Ili tako nekako. Dugo nisam čitala knjigu `Tako govoraše Mussolini`", kaže Rudan.
"Sanjam da ću dočekati dan kad ćemo hodati ulicama, a na drveću će sa isplaženim jezičinama visjeti naše demokratski izabrane vođe"
A što bi se trebalo dogoditi Hrvatima da se i kod nas ljudi odluče na takav potez, budući da se kod nas prosvjedi uglavnom odvijaju na Facebooku i "iz fotelja"?
"Kod nas se već sve dogodilo. Dogodio se rat koji smo vodili da bi stotinjak razbojnika osiguralo sebe i svoje za idućih stotinu godina. Sve što vrijedi poklonili smo strancima. Ušli smo u NATO da bi naši dečki za pet tisuća kuna mjesečno mogli u Afganistanu ubijajući `teroriste` širiti demokraciju. Čitava je Hrvatska NATO baza. Izgubili smo pravo na školovanje, liječenje, plaću, čist zrak, zdravo mlijeko, čistu vodu. U zlatu plaćamo razbojnike u Katoličkoj crkvi. Krediti u švicarcima pobili su stotinu tisuća građana Hrvatske i sve njihove potomke. Naši su političari cinični, bešćutni manipulatori i kriminalci, sluge svjetskog krupnog kapitala kojima ništa nije sveto. Najmanje životi robova koje deru svakoga dana na drugačiji način. Smanjuju plaće, smanjuju `minuse`, drže nas magarcima koji će postati `odgovorni` i `razumni` tek kad nauče živjeti bez hrane. Sindikate čine likovi koje lopine na vlasti plaćaju sitnom lovom. Pa ipak... Pa ipak... Građanima Hrvatske ne pada na kraj pameti izaći na ulice svih hrvatskih gradova i zapaliti jebenu, malu zemlju za velike lopove", navodi poznata kolumnistica.
"Razumijem građane ove zemlje. Živimo u vremenu kad robovi nemaju nikakve šanse u sudaru sa robovlasnicima, nisu to imali nikad u povijesti. Pa ipak, sanjam da ću dočekati dan kad ćemo hodati ulicama, a na drveću će sa isplaženim jezičinama visjeti naše demokratski izabrane vođe. Ovo je poziv na terorizam? Što je, po meni, terorizam. To je borba za demokraciju drugim sredstvima. Da ne budem crna do kraja, za nas Hrvate ipak ima nade. Šuška se kako će u Vukovaru ovih dana osvanuti šest natpisa na ćirilici. Ako nas ovo ne izvede na cestu ne znam što će. Hrvati mogu i bez struje i bez vode i bez kruha i bez kune ali bez Srba, bez Srba nikako", poručuje za kraj Rudan.
Pitali smo Rudan smatra li ovakve prosvjede i izlazak na ulice dobrim rješenjem? "Naravno. To nije `dobro rješenje`, to je jedino moguće rješenje. Što sirotinja u zemljama poput Bugarske, Grčke, Rumunjske i ostalih sirotinjskih EU zemalja može izgubiti? Nemaju krov nad glavom, hrane, budućnosti. Shvatili su da im jedino zapaljena zemlja može ogrijati dušu. Od tople duše se ne živi, ali u modernom kapitalizmu život malog čovjeka pretvoren je u pakao pa je stoga bolje jedan dan živjeti kao lav nego stotinu godina kao ovca. Ili tako nekako. Dugo nisam čitala knjigu `Tako govoraše Mussolini`", kaže Rudan.
"Sanjam da ću dočekati dan kad ćemo hodati ulicama, a na drveću će sa isplaženim jezičinama visjeti naše demokratski izabrane vođe"
A što bi se trebalo dogoditi Hrvatima da se i kod nas ljudi odluče na takav potez, budući da se kod nas prosvjedi uglavnom odvijaju na Facebooku i "iz fotelja"?
"Kod nas se već sve dogodilo. Dogodio se rat koji smo vodili da bi stotinjak razbojnika osiguralo sebe i svoje za idućih stotinu godina. Sve što vrijedi poklonili smo strancima. Ušli smo u NATO da bi naši dečki za pet tisuća kuna mjesečno mogli u Afganistanu ubijajući `teroriste` širiti demokraciju. Čitava je Hrvatska NATO baza. Izgubili smo pravo na školovanje, liječenje, plaću, čist zrak, zdravo mlijeko, čistu vodu. U zlatu plaćamo razbojnike u Katoličkoj crkvi. Krediti u švicarcima pobili su stotinu tisuća građana Hrvatske i sve njihove potomke. Naši su političari cinični, bešćutni manipulatori i kriminalci, sluge svjetskog krupnog kapitala kojima ništa nije sveto. Najmanje životi robova koje deru svakoga dana na drugačiji način. Smanjuju plaće, smanjuju `minuse`, drže nas magarcima koji će postati `odgovorni` i `razumni` tek kad nauče živjeti bez hrane. Sindikate čine likovi koje lopine na vlasti plaćaju sitnom lovom. Pa ipak... Pa ipak... Građanima Hrvatske ne pada na kraj pameti izaći na ulice svih hrvatskih gradova i zapaliti jebenu, malu zemlju za velike lopove", navodi poznata kolumnistica.
"Razumijem građane ove zemlje. Živimo u vremenu kad robovi nemaju nikakve šanse u sudaru sa robovlasnicima, nisu to imali nikad u povijesti. Pa ipak, sanjam da ću dočekati dan kad ćemo hodati ulicama, a na drveću će sa isplaženim jezičinama visjeti naše demokratski izabrane vođe. Ovo je poziv na terorizam? Što je, po meni, terorizam. To je borba za demokraciju drugim sredstvima. Da ne budem crna do kraja, za nas Hrvate ipak ima nade. Šuška se kako će u Vukovaru ovih dana osvanuti šest natpisa na ćirilici. Ako nas ovo ne izvede na cestu ne znam što će. Hrvati mogu i bez struje i bez vode i bez kruha i bez kune ali bez Srba, bez Srba nikako", poručuje za kraj Rudan.
Cipek: Ovo nam mora biti lekcija da se strateške tvrtke od državnog interesa ne smiju prodavati strancima!
"Ono što se danas događa u Bugarskoj zapravo je šok koji je uslijedio nakon ulaska u Europsku uniju. To je ono što čeka i Hrvatsku", bio je prvi komentar na događaje u Bugarskoj uglednog politologa Tihomira Cipeka s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
Naime, Cipek naglašava tri bitna faktora koji su pokrenuli događaje u Bugarskoj od kojih je prvi ulazak u Europsku uniju koji nije bio u skladu s obećanjima. Drugi bitan događaj je činjenica da je ta zemlja ispunila sve što se od nje očekivalo u smislu provođenja fiskalne politike i štednje, a koja je naposljetku i dovela do velikog siromaštva.
"Treći bitan faktor koji se posebno odnosi i na nas je da nam ovo mora biti lekcija da se strateške tvrtke od državnog interesa ne smiju prodavati strancima. Jednostavno, ne smiju!", kaže Cipek, dodajući kako je s obzirom na trenutno stanje u Hrvatskoj teško za očekivati ovakve prosvjede jer ih zapravo nema tko ni organizirati, a niti postoji netko tko bi oko sebe okupio kritičnu masu nezadovoljnika.
"Ne treba imati iluzije. SDP i sadašnja koalicija na vlasti provodi iste one mjere i zahtjeve Bruxellesa koje je do jučer slijepo ispunjavala Bugarska"
Cipek tako podsjeća kako u Bugarskoj postoji snažna opozicija u vidu Bugarske socijalističke partije, a takva jedna opozicija u Hrvatskoj ne postoji. Činjenica je da je HDZ oporba koja se konsolidira, kaže Cipek, ali bi i ta stranka provodila jednaki ekonomski program koji provodi i današnja vlada SDP-a, smatra Cipek.
"Ne treba imati iluzije. SDP i sadašnja koalicija na vlasti provodi iste one mjere i zahtjeve Bruxellesa koje je do jučer slijepo ispunjavala Bugarska. A pogledajte gdje ih je to odvelo", kaže Cipek. Na izravno pitanje je li mogući dio odgovora na pitanje o nedostatku većeg socijalnog bunta zapravo u nedostatku prave stranke na političkoj ljevici, Cipek se složio.
"I aktualna vlast i oporba zapravo bi provodili istu ekonomsku politiku štednje. Upravo je ta politika dovela do toga da je konstantna štednja dovela da ljudima u Bugarskoj eruptirala ta nevjerojatna brutalnost i nasilje", zaključio je Cipek.
"Ono što se danas događa u Bugarskoj zapravo je šok koji je uslijedio nakon ulaska u Europsku uniju. To je ono što čeka i Hrvatsku", bio je prvi komentar na događaje u Bugarskoj uglednog politologa Tihomira Cipeka s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
Naime, Cipek naglašava tri bitna faktora koji su pokrenuli događaje u Bugarskoj od kojih je prvi ulazak u Europsku uniju koji nije bio u skladu s obećanjima. Drugi bitan događaj je činjenica da je ta zemlja ispunila sve što se od nje očekivalo u smislu provođenja fiskalne politike i štednje, a koja je naposljetku i dovela do velikog siromaštva.
"Treći bitan faktor koji se posebno odnosi i na nas je da nam ovo mora biti lekcija da se strateške tvrtke od državnog interesa ne smiju prodavati strancima. Jednostavno, ne smiju!", kaže Cipek, dodajući kako je s obzirom na trenutno stanje u Hrvatskoj teško za očekivati ovakve prosvjede jer ih zapravo nema tko ni organizirati, a niti postoji netko tko bi oko sebe okupio kritičnu masu nezadovoljnika.
"Ne treba imati iluzije. SDP i sadašnja koalicija na vlasti provodi iste one mjere i zahtjeve Bruxellesa koje je do jučer slijepo ispunjavala Bugarska"
Cipek tako podsjeća kako u Bugarskoj postoji snažna opozicija u vidu Bugarske socijalističke partije, a takva jedna opozicija u Hrvatskoj ne postoji. Činjenica je da je HDZ oporba koja se konsolidira, kaže Cipek, ali bi i ta stranka provodila jednaki ekonomski program koji provodi i današnja vlada SDP-a, smatra Cipek.
"Ne treba imati iluzije. SDP i sadašnja koalicija na vlasti provodi iste one mjere i zahtjeve Bruxellesa koje je do jučer slijepo ispunjavala Bugarska. A pogledajte gdje ih je to odvelo", kaže Cipek. Na izravno pitanje je li mogući dio odgovora na pitanje o nedostatku većeg socijalnog bunta zapravo u nedostatku prave stranke na političkoj ljevici, Cipek se složio.
"I aktualna vlast i oporba zapravo bi provodili istu ekonomsku politiku štednje. Upravo je ta politika dovela do toga da je konstantna štednja dovela da ljudima u Bugarskoj eruptirala ta nevjerojatna brutalnost i nasilje", zaključio je Cipek.
Puhovski: Jedino što je gore od loše vlade su prostaci na ulicama
"Jedino što je gore od loše vlade su prostaci na ulicama. Zazivanje prosvjeda je pokazalo katastrofalne rezultate u Sloveniji, gdje su ljudi prvo tražili smjenu jednih, pa onda i drugih, zazivali su diktaturu, bez ikakvog cilja. Jednostavno su rekli nećemo ovu vladu, ali nisu znali što žele, da su imali neku ideju i tražili da se to provede tada bi možda bili i uspješno prosvjedi", navodi politički analitičar Žarko Puhovski.
"U Bugarskoj je došlo do nekog elementa koji ih je nagnao na izlaske na ulicu, bila je to cijena struje a koja je bila rezultat prodaje njihove elektre stranom kapitalu pa je vlada optužena za izdaju nacionalnog i socijalnog vrijednosnog sklopa. Ti prosvjedi zbog kojih je pala vlada je nešto što veseli promatrače, novinare ili aktiviste, ali po mom sudu, ja tu ne vidim ništa što bi se na ulici moglo riješiti. To je falsifikat, mnogo više se događa zbog galamljenja što nipošto ne liči na demokraciju. Stvari treba postaviti tako da se nešto mora napraviti na izborima ili da se prihvati nešto što se zove raspravnom demokracijom. Ali ja ne mislim da ulica može rješavati bilo što. Osim na gore. I to se pokazalo, i u Grčkoj, i u Španjolskoj, i u Sloveniji i u SAD-u...", dodaje.
Kako bi Hrvati mogli učiniti nešto za sebe?
"Što sad imamo u Hrvatskoj? Imamo šačicu ljudi koji se nazivaju Occupy Croatia, što prevedeno znači JNA, (okupiraj Hrvatsku kao u devedesetima), ti ljudi ne misle ozbiljno, već prepisuju obrasce iz inozemstva. Po mojem sudu, Hrvati bi se zauzeli za sebe kada bi organizirali ozbiljni štrajk ili prosvjed ali s jasnim ciljem. Ne s ciljem da se sruši Vlada, već s ciljem i s idejama što da Vlada napravi da građanima bude bolje. Mi još nismo imali niti jedan jedini ozbiljni štrajk osim kad bi štrajkali radnici tvrtke u stečaju ili državnih firmi čiji su zaposlenici sigurni. Da vidimo možemo li napraviti nešto što se zove ozbiljni štrajk, da se blokira zajednica, da se blokira društvo i da se ima potpuno jasan cilj? Npr. idealno vrijeme bi bilo uoči preraspodjele u budžetu, znači rebalansa, ali ne tako da se viče `Dolje Vlada`, već da se daju ideje gdje smanjiti, a gdje povećati, dakle jasan cilj...", kaže Puhovski.
"Ovakvi prosvjedi po mom sudu jačaju vladu, a ako je slučajno i slabi dovodi do toga da će na vlast doći tko? Oni koji su bili prije, oni koje nismo htjeli i opet idemo sve ispočetka...", dodaje.
"U Hrvatskoj se skupljaju potpisi za nešto što se zove Referendumski ustanak, što je to? Ljudi ne znaju tko im glavu nosi! U Sloveniji su npr. maknuli gradonačelnika Maribora, pa onda hoće maknuti i sve druge političare, ali kad god nekoga maknete na njegovo će mjesto doći drugi. U ovakvom tipu društva u kakvom živimo i mi i oni, drugo jednostavno nije moguće. Nikakav upravljački sloj se ne može izbjeći pitanje je samo kako postići kontrolu. Kako reagirati na to da premijer jučer mrtav-hladan kaže `Naravno da smanjujemo plaće, nismo mislili ali takvi su ekonomski pokazatelji...` To je rekao kao da je on nekakav analitičar koji sve promatra sa strane a on je zapravo suodgovoran!", naveo je Puhovski.
Bagić: "Bolji život" politička elita teško može samostalno ispuniti u kratkom vremenu
"Vlada pada kad izgubi većinu u parlamentu. Vlada se u demokratskom sustavu ne može srušiti prosvjedima, prosvjedima se samo može prisiliti političke aktere u parlamentu da napuste vladajuću većinu ili da sami odluče odustati od funkcije ako misle da zbog nezadovoljstva građana neće moći provoditi svoju politiku. S obzirom na odnose snaga u hrvatskom parlamentu, ne čini mi se izvjesnim takav scenarij čak i u slučaju vrlo masovnih prosvjeda", kaže dr. sc. Dragan Bagić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
"Vaninstitucionalno djelovanje je važan element demokracije, ali se ipak ne može smatrati samom biti demokracije. Za demokraciju su važne institucije i procedure unutar institucija. Dapače, u kriznim vremenima je stabilnost institucija posebno važna, jer bez nje nije moguće vođenje dugoročnih reformi. Dobar primjer nestabilnosti možemo vidjeti u Sloveniji, koja se već duži period nalazi u ciklusu političke nestabilnosti, sa vrlo vjerojatnim novim prijevremenim izborima. Vlade koje se smjenjuju u tako kratkim periodima teško mogu ostvariti bilo koji cilj, čak i da su najsposobnije i najdobronamjernije", smatra Bagić.
"Drugo, društva nisu homogena, nego heterogena. U svakom trenutku postoje skupine koje imaju različite interese i posve je razumljivo da se ljudi lakše mobiliziraju oko konkretnih vlastitih interesa nego oko relativno nespecifičnih zahtjeva kao što je `bolji život`. Pogotovo što ostvarivanje `boljeg života` za jedne često može značiti da se to događa na račun drugih, pri čemu ne mislim na odnos između elita i masa nego i na odnose među različitim relativno masovnim skupinama. Za organizaciju masovnih prosvjeda vrlo je važno imati jake organizacije koje organiziraju prosvjede. Za pojavu prosvjeda nije dovoljno nezadovoljstvo nekom odlukom ili situacijom, nego je jako važno da postoji i određena organizacija. Ljudi se jako rijetko okupljaju spontano. Nadalje, vrlo često iza masovnih prosvjeda ipak ne stoje podjednako sve skupine građana nego se neke skupine često predstavljaju kao predstavnici svih", dodaje.
"Valja imati na umu da `osiguranje boljeg života` nije nešto što se rješava jednostavnom administrativnom odlukom ili političkom voljom. Kod ovakvih prosvjeda se stalno zaboravlja da su suvremene političke elite zapravo relativno nemoćne, jer je moć podijeljena između države, privatnih poduzeća, banaka, međunarodnih financijskih institucija, nadnacionalnih organizacija i institucija (npr. EU) itd. Razumljivo je da se građani sa zahtjevima obraćaju političkim elitama, jer je to bit demokracije i politike, ali građani često zaboravljaju da za određenu promjeni nije dovoljna politička volja neke političke elite te da jedan takav zahtjev kao što je `bolji život` politička elita teško može samostalno ispuniti u kratkom vremenu", navodi Bagić.
"Naravno, sve to ne znači da prosvjedi zbog pojedinih konkretnih odluka ili nekom smjeru politike nisu legitimni", zaključio je za kraj
"Vaninstitucionalno djelovanje je važan element demokracije, ali se ipak ne može smatrati samom biti demokracije. Za demokraciju su važne institucije i procedure unutar institucija. Dapače, u kriznim vremenima je stabilnost institucija posebno važna, jer bez nje nije moguće vođenje dugoročnih reformi. Dobar primjer nestabilnosti možemo vidjeti u Sloveniji, koja se već duži period nalazi u ciklusu političke nestabilnosti, sa vrlo vjerojatnim novim prijevremenim izborima. Vlade koje se smjenjuju u tako kratkim periodima teško mogu ostvariti bilo koji cilj, čak i da su najsposobnije i najdobronamjernije", smatra Bagić.
"Drugo, društva nisu homogena, nego heterogena. U svakom trenutku postoje skupine koje imaju različite interese i posve je razumljivo da se ljudi lakše mobiliziraju oko konkretnih vlastitih interesa nego oko relativno nespecifičnih zahtjeva kao što je `bolji život`. Pogotovo što ostvarivanje `boljeg života` za jedne često može značiti da se to događa na račun drugih, pri čemu ne mislim na odnos između elita i masa nego i na odnose među različitim relativno masovnim skupinama. Za organizaciju masovnih prosvjeda vrlo je važno imati jake organizacije koje organiziraju prosvjede. Za pojavu prosvjeda nije dovoljno nezadovoljstvo nekom odlukom ili situacijom, nego je jako važno da postoji i određena organizacija. Ljudi se jako rijetko okupljaju spontano. Nadalje, vrlo često iza masovnih prosvjeda ipak ne stoje podjednako sve skupine građana nego se neke skupine često predstavljaju kao predstavnici svih", dodaje.
"Valja imati na umu da `osiguranje boljeg života` nije nešto što se rješava jednostavnom administrativnom odlukom ili političkom voljom. Kod ovakvih prosvjeda se stalno zaboravlja da su suvremene političke elite zapravo relativno nemoćne, jer je moć podijeljena između države, privatnih poduzeća, banaka, međunarodnih financijskih institucija, nadnacionalnih organizacija i institucija (npr. EU) itd. Razumljivo je da se građani sa zahtjevima obraćaju političkim elitama, jer je to bit demokracije i politike, ali građani često zaboravljaju da za određenu promjeni nije dovoljna politička volja neke političke elite te da jedan takav zahtjev kao što je `bolji život` politička elita teško može samostalno ispuniti u kratkom vremenu", navodi Bagić.
"Naravno, sve to ne znači da prosvjedi zbog pojedinih konkretnih odluka ili nekom smjeru politike nisu legitimni", zaključio je za kraj
